Stručni komentar – Metodologija o troškovima priključka


Objekat kupca električne energije priključuje se na prenosni, odnosno distributivni elektroenergetski sistem pod uslovom i na način propisan Zakonom o energetici („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004 – dalje: Zakon), Uredbom o uslovima isporuke električne energije („Sl. glasnik RS“, br. 107/2005 – dalje: Uredba) i pravilima o radu prenosnog, odnosno distributivnog elektroenergetskog sistema, a u skladu sa standardima i tehničkim propisima koji se odnose na uslove priključenja i korišćenja elektroenergetskih objekata, uređaja i postrojenja.

Priključenje objekta na elektrodistributivni sistem vrši se na osnovu odobrenja koje izdaje energetski subjekat na čiji sistem se priključenje vrši. Rešenje, odnosno odobrenje za priključenje donosi se u pismenom obliku i sadrži sve elemente predviđene članovima 196-201. Zakona o opštem upravnom postupku („Sl. list SRJ“, br. 33/97 i 31/2001), kao i:

  • podatke o vrsti objekta i nameni potrošnje;
  • mesto priključenja, način i tehničke uslove priključenja;
  • mesto i način merenja isporučene električne energije;
  • rok važenja odobrenja za priključenje i troškove priključenja.

Članom 55. Zakona predviđeno je da troškove priključka snosi podnosilac zahteva za priključenje. Visinu troškova utvrđuje energetski subjekt na čiji se sistem vrši priključenje, a u skladu sa metodologijom koju donosi Agencija za energetiku Republike Srbije – dalje: Agencija. Odluka o utvrđivanju metodologije o kriterijumima i načinu određivanja troškova priključka na sistem za prenos i distribuciju električne energije („Sl. glasnik RS“, br. 60/2006, 79/2006, 114/2006 i 14/2007 – dalje: Metodologija) doneta je 14.7.2006. godine, a zadnji put izmenjena 6.2.2007. godine.

Metodologijom su utvrđeni: kriterijumi za određivanje troškova priključka; struktura troškova priključka; vrste priključka; način određivanja troškova priključka; način obračuna troškova priključka, kao i troškovi priključka u posebnim slučajevima.

Kriterijumi za određivanje troškova priključka

Troškovi priključka određuju se na osnovu sledećih kriterijuma:

  • tehničkih karakteristika priključka,
  • vrste i obima radova koje je neophodno izvesti radi priključenja objekta na elektroenergetski sistem i
  • drugih uslova vezanih za izgradnju, odnosno izvođenje radova na priključku.

Na određivanje troškova priključka posebno utiču: odobrena snaga, naponski nivo mreže na koju se objekat priključuje i udaljenost od postojeće mreže, broj faza, broj mernih uređaja, vrsta i presek voda, vrsta opreme, uređaja i materijala koji se ugrađuju saglasno tehničkim uslovima za priključenje (utvrđeni tehničkim propisima i pravilima o radu prenosnog, odnosno distributivnog sistema), kao i potreba za izradom projekta i pribavljanjem druge dokumentacije za izgradnju priključka, odnosno izvođenje radova.

 

 

Struktura troškova priključka

Troškovi priključka obuhvataju:

  • troškove opreme, uređaja i materijala,
  • troškove izvođenja radova,
  • troškove izrade projekta, pribavljanja potrebne dokumentacije i stvaranja drugih uslova za izgradnju priključka i
  • deo troškova sistema nastalih zbog priključenja objekta, a u zavisnosti od odobrene snage (troškovi obezbeđenja kapaciteta u sistemu neophodnih za sigurnu isporuku električne energije kupcima).

Navedeni troškovi utvrđuju se prema najpovoljnijoj tržišnoj vrednosti opreme, materijala, radova i usluga, dobijenoj u postupku javne nabavke, odnosno na tržištu.

Vrste priključaka

Priključci su podeljeni u dve vrste:

  • tipski i
  • individualni priključci.

Tipski priključak objekta kupca je takav priključak čija maksimalno odobrena snaga nije veća od 43,5 kW (3h 63A) po mernom uređaju i za čiju se realizaciju ugrađuje dvotarifno brojilo najmanje propisane klase tačnosti i tipizirana oprema potrebna za realizaciju dvotarifnog merenja.

Tipski priključak može biti pojedinačni i grupni. Pod grupnim priključkom podrazumeva se tipski priključak sa više mernih uređaja (najviše 64) u objektu koji se priključuje na sistem. U zavisnosti od maksimalnog broja mernih uređaja, odobrene snage po mernom uređaju, vrste i preseka voda i namene potrošnje električne energije (da li se koristi i za zagrevanje prostorije) razlikuje se 9 tipova grupnih tipskih priključaka. Pojedinačni tipski priključak je priključak sa jednim mernim uređajem. U zavisnosti od odobrene snage, vrste voda i broja faza postoji 6 različitih tipova pojedinačnih tipskih priključaka (deo IV.1. tabele 1. i 2. Metodologije).

Individualni priključak je svaki priključak kod koga, zbog složenosti, nije moguća tipizacija rešenja i uprosečavanje troškova izgradnje. Radi se o priključku objekta proizvođača električne energije i objekta kupca koji prema karakteristikama ne ispunjava uslove tipskog priključka.

Način određivanja troškova priključka

Način određivanja troškova priključka dat je u delu V Metodologije i zavisi od vrste priključka.

Za tipski priključak troškovi se određuju, u zavisnosti od tipa priključka (postoji 15 različitih tipova), na osnovu normirane i uprosečene količine potrebne opreme, uređaja i materijala koje je neophodno ugraditi, uprosečenih troškova radova i izrade projekta, pribavljanja potrebne dokumentacije, troškova obezbeđenja kapaciteta u sistemu neophodnih za sigurnu isporuku električne energije kupcu, kao i stvaranja drugih uslova za izgradnju priključka (deo V.1.1.-V.1.2.2. Metodologije).

Ovi troškovi mogu biti fiksni i varijabilni. Fiksni su oni troškovi koji ne zavise od udaljenosti objekta od sistema i koji se obračunavaju na osnovu posebno određenih elemenata (npr. troškovi izrade projekta i pribavljanja potrebne dokumentacije). Varijabilni troškovi obuhvataju troškove koji zavise od udaljenosti objekta od sistema, a iskazuju se i obračunavaju po dužnom metru. Izvesni troškovi mogu biti i fiksni i varijabilni (npr. takvi su troškovi opreme, uređaja i materijala).

Troškovi izgradnje individualnog priključka određuju se kao zbir stvarnih troškova: opreme, uređaja i materijala, radova, izrade projekta, pribavljanje potrebne dokumentacije i stvaranja drugih uslova za izgradnju priključka, a u zavisnosti od vrste i obima radova koje je neophodno izvesti (deo V.2.1.-V.2.1.2. Metodologije).

Način obračuna troškova priključka

Obračun troškova priključka vrši se u zavisnosti od vrste i tipa priključka, primenom načina određivanja troškova.

Troškovi izgradnje tipskog priključka objekta koji se prvi put priključuje na sistem obračunavaju se primenom datih formula iz dela VI.1.1. Metodologije i predstavljaju zbir: ukupnih troškova neophodne opreme, uređaja i materijala za izradu priključka; ukupnih troškova izvršenih radova za priključenje; ukupnih troškova pribavljanja i izrade dokumentacije za priključak i deo troškova sistema nastao zbog priključenja.

Za objekat koji je od sistema na koji se priključuje udaljen više od 25 metara koriste se nove formule, u kojima važnu ulogu igra razlika između udaljenosti objekta od sistema i dužine od 25 metara. Udaljenost od sistema predstavlja rastojanje od objekta koji se priključuje do najbliže tačke u postojećem sistemu u kojoj je priključenje tehnički i pravno moguće i to mereno trasom voda.

Korekcije ovakvog obračuna predviđene su u određenim slučajevima:

  • kada je odobrena ugradnja jednotarifnog brojila troškovi priključenja se umanjuju za troškove uređaja za prebacivanje tarife i razlike u ceni između dvotarifnog i jednotarifnog brojila,
  • kada je odobrena ugradnja merne grupe troškovi priključenja se umanjuju za troškove dvotarifnog brojila i uređaja za prebacivanje tarife, a uvećavaju za troškove merne grupe.

Ukupni troškovi priključka za grupni tipski priključak se iskazuju po mernom uređaju, pri čemu se kao osnova za obračun uzima polovina maksimalnog broja mernih uređaja za tu grupu.

Troškovi izgradnje individualnog priključka obračunavaju se na osnovu projektne dokumentacije, normativa energetskog subjekta i tržišnih cena, a deo troškova sistema nastalih zbog priključenja objekta kupca na sistem obračunava se na način utvrđen za priključenje tipskih priključaka sa faktorima jednovremenosti datim u tabeli 4. Metodologije.

Troškovi priključka koji su obračunati u skladu sa Metodologijom umanjuju se korisniku sistema za one troškove radova, materijala, opreme i usluga, koje je on snosio u vezi sa izgradnjom priključka i taj deo troškova se posebno iskazuje u obračunu troškova priključka po pozicijama.

Troškovi priključka u posebnim slučajevima

Metodologijom je predviđeno nekoliko posebnih slučajeva u kojima se troškovi priključka utvrđuju prema stvarnim troškovima koje iziskuje priključak.

  • Kod povećanja snage, razdvajanja, odnosno spajanja instalacija u objektu koji je već priključen na sistem, troškovi izgradnje se utvrđuju prema stvarnim troškovima koje iziskuje izgradnja novog priključka. Deo troškova sistema nastalih zbog priključenja utvrđuje se za odobreno povećanje snage.
  • U slučaju ponovnog priključenja objekta na sistem, kada se zahtev za izdavanje odobrenja za priključenje podnosi zbog ranijeg isključenja, troškovi izgradnje se utvrđuju prema stvarnim troškovima izgradnje novog priključka. Deo troškova sistema nastao zbog priključenja se ne obračunava, osim u slučaju ranijeg isključenja zbog samovlasnog priključenja objekta, uređaja ili instalacija, odnosno bez odobrenja za priključenje.
  • Što se tiče troškova izgradnje priključenja privremenih objekata, gradilišta i objekata u probnom radu oni se utvrđuju primenom kriterijuma za obračunavanje troškova priključka objekta koji se prvi put priključuje na sistem, prema stvarnim troškovima priključka. Troškovi izgradnje priključka objekta, koji je kao objekat u probnom radu, bio privremeno priključen na sistem, utvrđuju se prema eventualnim dodatnim troškovima potrebnim za trajno priključenje. Deo troškova sistema nastalih zbog priključenja privremenog objekta i gradilišta se ne obračunava. Deo troškova sistema nastalih zbog priključenja objekta koji je u probnom radu bio privremeno priključen na sistem, utvrđuje se prema eventualnoj dodatnoj snazi odobrenoj za trajno priključenje.
  • U slučaju isključenja objekta zbog rušenja ili zbog preseljenja, kupac ima pravo na merni uređaj istog tipa i klase bez naknade na drugom mernom mestu (lokaciji) na području istog energetskog subjekta, a u skladu sa propisima kojima se uređuju uslovi isporuke električne energije. Troškovi izgradnje priključka, utvrđeni primenom kriterijuma za obračunavane troškova priključka objekta koji se prvi put priključuje na sistem, umanjuju se za vrednost zamenjenog mernog uređaja, a deo troškova sistema nastalih zbog priključenja se ne obračunava.

Kada se zahtev za izdavanje odobrenja za priključenje podnosi zbog ranijeg isključenja sa sistema samovoljno priključenog objekta, uređaja ili instalacija troškovi izgradnje priključka i deo troškova sistema nastalih zbog priključenja, obračunavaju se primenom kriterijuma za obračunavanje troškova priključka objekta koji se prvi put priključuje na sistem, a u zavisnosti od toga da li se radi o pojedinačnom ili tipskom priključku.

Primena Metodologije

Na osnovu i u skladu sa Metodologijom energetski subjekati za prenos i distribuciju električne energije utvrđuju normative za obračun troškova priključka i jediničnih troškova za određivanje dela troškova sistema nastalih zbog priključenja objekta na sistem, odnosno donosi akt o visini troškova tipskih priključaka u roku od 60 dana, od dana objavljivanja Metodologije u „Službenom glasniku RS“. Doneta akta sa obrazloženim proračunom utvrđenih normativa i troškova dostavljaju se Agenciji pre početka obračuna troškova priključka korisnicima.

Visina troškova tipskog priključka utvrđuje se, po pravilu, jednom godišnje. Međutim, ona se može korigovati u toku godine i to u slučaju rasta ili sniženja cena na malo za više od 10%, a prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za period od donošenja akta o utvrđivanju visine troškova priključka do korigovanja visine tih troškova.

U skladu sa principima javnosti i nediskriminacije elektroenergetski subjekt je obavezan da, podnosiocima zahteva za priključenje, omogući uvid u akta na osnovu kojih se utvrđuju troškovi priključka, odnosno visina i način njihovog utvrđivanja.

Troškovi priključka, u skladu sa Metodologijom i aktima energetskih subjekata za prenos i distribuciju električne energije, obračunavaju se od 1. februara 2007. godine.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s